2 BAKARA

  • 2:1

    Alif. Lam. Mim.

  • 2:2

    Taj Kitab, u kojeg nema sumnje, Uputa je za bogobojazne,

  • 2:3

    One koji vjeruju u nevidljivo i obavljaju salat i od onog čim smo ih opskrbili, udjeljuju,

  • 2:4

    I one koji vjeruju u ono šta je objavljeno tebi i šta je objavljeno prije tebe, a u Ahiret su oni sigurni.

  • 2:5

    Takvi su na Uputi od Gospodara njihovog, i ti takvi su uspješni.

  • 2:6

    Uistinu! Oni koji ne vjeruju - isto im je opominjao ih ili ih ne opominjao - (oni) neće vjerovati.

  • 2:7

    Zapečatio je Allah srca njihova i sluh njihov, i na vidovima njihovim je pokrivka; a imaće oni kaznu užasnu.

  • 2:8

    I od ljudi je ko govori: "Vjerujemo u Allaha i u Dan posljednji", a oni nisu vjernici,

  • 2:9

    (Misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju - a ne varaju, izuzev duše svoje, a ne opažaju.

  • 2:10

    U srcima njihovim je bolest. Pa - povećava Allah njima bolest, a imaće oni kaznu bolnu za ono što lažu.

  • 2:11

    A kad im se kaže: "Ne pravite fesad na Zemlji", govore: "Mi smo samo mirotvorci."

  • 2:12

    Uistinu oni, oni su mufsidi, ali ne opažaju!

  • 2:13

    I kad im se kaže: "Vjerujte kao što vjeruju ljudi", govore: "Zar da vjerujemo kao što vjeruju budale?" Uistinu oni, oni su budale, ali ne znaju!

  • 2:14

    I kad sretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" - a kad se osame sa šejtanima svojim, kažu: "Uistinu, mi smo s vama, mi se samo rugamo."

  • 2:15

    Allah se ruga njima i pušta ih da u pretjeranosti svojoj lutaju.

  • 2:16

    Takvi su oni koji su kupili zabludu za Uputu; pa ne profitira trgovina njihova i nisu upućeni.

  • 2:17

    Primjer njihov je kao primjer onog ko potpali vatru, pa pošto osvijetli ono oko njega, ukloni Allah svjetlo njihovo i ostavi ih u tminama (pa oni) ne vide.

  • 2:18

    Gluhi, nijemi, slijepi su pa se ne povraćaju;

  • 2:19

    Ili kao kišni oblak s neba, u njemu tmine i grmljavina i sijevanje. Stavljaju prste svoje u uši svoje zbog gromova, bojeći se smrti; a Allah je Onaj koji obuhvata nevjernike.

  • 2:20

    Gotovo da munja oduzme vidove njihove. Kad god im bljesne, pođu u njoj, a kad im zamrači, stanu. A da hoće Allah, sigurno bi oduzeo sluh njihov i vidove njihove. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima moć.

  • 2:21

    O ljudi! Obožavajte Gospodara vašeg koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se vi zaštitili;

  • 2:22

    Koji je za vas učinio Zemlju ležištem, a nebo zdanjem; i spušta s neba vodu, pa izvodi njome od plodova opskrbu za vas. Zato ne postavljajte Allahu jednake, a vi znate.

  • 2:23

    A ako ste u sumnji o onom šta smo objavili robu Našem, tad dajte suru sličnu njoj i pozovite svjedoke svoje mimo Allaha, ako istinu govorite.

  • 2:24

    Pa ako ne učinite - a nećete učiniti - tad se bojte vatre, one čije će gorivo biti ljudi i kamenje. Pripremljena je za nevjernike.

  • 2:25

    I obraduj one koji vjeruju i čine dobra djela, da će oni imati bašče ispod kojih teku rijeke. Kad god budu opskrbljeni iz njih plodom - opskrbom, reći će: "Ovo je ono čim smo bili opskrbljeni ranije", a biće im dato tome slično; i imaće oni u njima družice čiste, i oni će u njima biti vječito.

  • 2:26

    Uistinu! Allah se ne stidi da navede primjer (kao) što je komarac, te ono što je iznad njega. Pa što se tiče onih koji vjeruju, ta znaju da je to Istina od Gospodara njihovog; a što se tiče onih koji ne vjeruju pa govore: "Šta želi Allah ovim primjerom?" - zavodi njime mnoge i upućuje njime mnoge. A ne zavodi njime, izuzev grješnike,

  • 2:27

    Oni koji krše zavjet Allahov nakon potvrde njegove, i sijeku ono šta je Allah naredio da bude sjedinjeno i čine fesad na Zemlji: ti takvi su gubitnici.

  • 2:28

    Kako ne vjerujete u Allaha, a bili ste mrtvi, pa vas je oživio, zatim će vas usmrtiti! Potom će vas oživiti, zatim ćete Njemu biti vraćeni.

  • 2:29

    On je Taj koji je stvorio za vas sve što je na Zemlji, zatim se usmjerio ka nebu, te ih uredio (kao) sedam nebesa; a On je o svakoj stvari Znalac.

  • 2:30

    I kad reče Gospodar tvoj melecima: "Uistinu! Ja sam Taj koji će načiniti na Zemlji halifu." Rekoše: "Zar ćeš načiniti na njoj onog ko će fesad praviti na njoj i prolivati krv, a mi (Te) slavimo sa hvalom Tvojom i svetost Ti kličemo?" Reče: "Uistinu! Ja znam ono šta ne znate."

  • 2:31

    I pouči Adema imenima - svakom od njih - zatim ih izloži melecima, pa reče: "Obavijestite Me o imenima ovih, ako ste iskreni."

  • 2:32

    Rekoše: "Slava neka je Tebi! Nemamo mi znanja, izuzev šta si nas naučio. Uistinu! Ti, Ti si Znalac, Mudri."

  • 2:33

    Reče: "O Ademe! Obavijesti ih o imenima njihovim." Pa pošto ih obavijesti o imenima njihovim, reče: 'Zar vam nisam rekao: 'Uistinu! Ja znam nevidljivo nebesa i Zemlje i znam šta objelodanjujete i šta krijete."

  • 2:34

    I kad rekosmo melecima: "Učinite sedždu Ademu!" Tad padoše na sedždu, izuzev Iblisa. Odbi i uzoholi se i bi od nevjernika.

  • 2:35

    I rekosmo: "O Ademe! Nastani se ti i žena tvoja u Džennetu i jedite (plodove) iz njega obilno, gdje god hoćete; a ne približavajte se ovom drvetu pa (da) budete od zalima."

  • 2:36

    Tad učini šejtan da njih dvoje iz njega pokliznu, te ih izvede iz onog u čemu su bili. I rekosmo: "Siđite! Vi ste jedni drugima neprijatelj; a imaćete vi na Zemlji prebivalište i uživanje neko vrijeme."

  • 2:37

    Tad primi Adem od Gospodara svog riječi, pa mu oprosti. Uistinu! On, On je Primalac pokajanja, Milosrdni.

  • 2:38

    Rekosmo: "Siđite iz njega svi! Pa sigurno će vam doći od Mene Uputa, pa ko bude slijedio Uputu Moju, tad neće biti straha nad njima i neće oni tugovati.

  • 2:39

    A oni koji ne budu vjerovali i poricali ajete Naše, takvi će biti stanovnici vatre; oni će u njoj biti vječno.

  • 2:40

    O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje kojom sam vas obdario i ispunite zavjet Meni, ispuniću zavjet vama, i Mene - ta Mene se bojte!

  • 2:41

    I vjerujte u ono šta sam objavio - potvrdu za ono što je uz vas - i ne budite prvi nevjernik u njega. I ne prodajite ajete Moje za cijenu malu i Mene - ta Mene se bojte,

  • 2:42

    I ne presvlačite Istinu s neistinom, i ne skrivajte Istinu, a vi znate.

  • 2:43

    I obavljajte salat i dajite zekat, i činite ruku' sa onima koji čine ruku'.

  • 2:44

    Zar naređujete ljudima dobročinstvo, a zaboravljate duše svoje, a vi čitate Knjigu? Pa zar ne shvatate?

  • 2:45

    I tražite pomoć u strpljenju i salatu; a uistinu, to je teško, izuzev skrušenima,

  • 2:46

    Koji znaju da će oni sresti Gospodara svog i da će se oni Njemu vratiti.

  • 2:47

    O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje kojom sam vas obdario i da sam Ja odlikovao vas nad svjetovima,

  • 2:48

    I bojte se Dana (kad) neće koristiti duša duši ništa, niti se primiti od nje posredovanje, niti uzimati od nje nadoknada, niti će oni biti pomognuti;

  • 2:49

    I kad vas spasismo od ljudstva faraonovog: izlagali su vas najgoroj kazni, klali sinove vaše, a pošteđivali žene vaše: a u tom je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg.

  • 2:50

    I kad rastavismo za vas more, pa vas spasismo, a potopismo ljudstvo faraonovo i vi gledaste;

  • 2:51

    I kad odredismo Musau četrdeset noći, potom uzeste tele poslije njega, a vi ste bili zalimi,

  • 2:52

    Zatim smo vam oprostili poslije toga, da biste vi zahvaljivali.

  • 2:53

    I kad dadosmo Musau Knjigu i Furkan, da biste se vi uputili;

  • 2:54

    I kad reče Musa narodu svom: "O narode moj! Uistinu, vi ste učinili zulm dušama svojim, vašim uzimanjem teleta. Zato se pokajte Tvorcu svom, te ubijte duše svoje." To je najbolje za vas kod Tvorca vašeg, zato će vam oprostiti. Uistinu! On, On je Primalac pokajanja, Milosrdni.

  • 2:55

    I kad rekoste: "O Musa! Nećemo ti vjerovati dok ne vidimo Allaha otvoreno." Tad vas je udario grom, a vi ste gledali;

  • 2:56

    Zatim smo vas podigli poslije smrti vaše, da biste vi zahvaljivali.

  • 2:57

    I zasjenili smo vas oblakom (bijelim), i spustili na vas mennu i prepelice. "Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili." I nisu učinili zulm Nama, nego su činili zulm dušama svojim.

  • 2:58

    I kad rekosmo: "Uđite u ovaj grad pa jedite u njemu gdje god hoćete, obilno, i uđite na kapiju sa sedždom i recite: "Hitta" - oprostićemo vam greške vaše i povećaćemo dobročiniteljima.

  • 2:59

    Tad su zamijenili oni koji su činili zulm riječ, drugom koja im je rečena, pa smo spustili na one koji su činili zulm kaznu s neba, zato što su griješili.

  • 2:60

    I kad zatraži Musa za narod svoj napajanje, tad rekosmo: "Udri štapom svojim kamen!" Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je znalo svako pleme pojilište svoje. "Jedite i pijte iz opskrbe Allahove, i ne činite zlo na zemlji, praveći fesad."

  • 2:61

    I kad rekoste: "O Musa! Nećemo trpiti hranu jednu, zato prizivaj za nas Gospodara svog (da) nam iznikne (nešto) od onog čime rađa zemlja - od povrća njenog i krastavaca njenih i žita njenog i leće njene i luka njenog." Reče: "Hoćete li zamijeniti ono što je bolje, onim što je lošije? Siđite u grad pa ćete uistinu vi imati šta ste tražili." I pogodi ih poniženje i bijeda, a navukli su srdžbu od Allaha. To što oni nisu vjerovali u ajete Allahove i ubijali vjerovjesnike bez prava; to što nisu slušali, a prevršivali su.

  • 2:62

    Uistinu! Oni koji vjeruju i koji su jevreji i kršćani i Sabijci - ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i čini dobro - pa imaće oni nagradu svoju kod Gospodara njihovog, i bez straha nad sobom će biti i neće oni žaliti.

  • 2:63

    I kad uzesmo zavjet vaš i uzdigosmo nad vama brdo: "Uzmite čvrsto šta smo vam dali i spominjite ono šta je u njemu, da biste se vi zaštitili."

  • 2:64

    Zatim ste se okrenuli poslije toga. Pa da nije dobrote Allahove prema vama i milosti Njegove, sigurno biste bili od gubitnika.

  • 2:65

    I doista ste znali one između vas koji su prekršili (stvari) sebta, pa smo im rekli: "Budite majmuni prezreni!"

  • 2:66

    Pa smo učinili nju zastrašujućim primjerom za ono ispred nje i ono iza nje, i poukom bogobojaznima.

  • 2:67

    I kad reče Musa narodu svom: "Uistinu! Allah vam naređuje da zakoljete kravu." Rekoše: "Zar ćeš nas uzeti izrugivanju?" Reče: "Tražim zaštitu u Allaha, da ne budem od neznalica."

  • 2:68

    Rekoše: "Moli za nas Gospodara svog, da nam objasni kakva je ona." Reče: "Doista, On kaže: 'Uistinu, to je krava ni stara ni mlada; srednja, između toga; zato učinite šta vam se naređuje."

  • 2:69

    Rekoše: "Moli za nas Gospodara svog da nam objasni, kakva je boja njena". Reče: "Doista, On kaže: 'Uistinu, to je žuta krava. Svijetla je boja njena, raduje posmatrače."

  • 2:70

    Rekoše: "Moli za nas Gospodara svog da nam objasni kakva je ona. Uistinu, krave su za nas slične, a uistinu mi ćemo, ako htjedne Allah, biti upućeni."

  • 2:71

    Reče: "Doista, On kaže: 'Uistinu ta krava nije podvrgnuta oranju zemlje niti natapanju usjeva. Besprijekorna je, bez biljega na sebi." Rekoše: "Sad si iznio istinu." Tad je zaklaše i jedva (to) učiniše.

  • 2:72

    I kad ubiste dušu, pa se prepiraste o njoj; a Allah je Taj koji je iznio ono šta ste krili -

  • 2:73

    Tad rekosmo: "Udarite ga dijelom njenim!" Eto tako oživljava Allah mrtve i pokazuje vam znakove Svoje, da biste vi shvatili.

  • 2:74

    Zatim su otvrdla srca vaša poslije toga, te su ona bila kao kamen ili tvrđa. A uistinu, od kamena (postoji) onaj iz kojeg izviru rijeke, i uistinu od njega (postoji) onaj što raspukne, pa izbija iz njega voda, i uistinu, od njega (postoji) onaj što pada iz straha od Allaha; a nije Allah nemaran za ono šta radite.

  • 2:75

    Pa zar žudite da vam vjeruju, a već je grupa njih slušala Riječ Allahovu, zatim su je iskrivljavali nakon što bi je shvatili, a oni znaju.

  • 2:76

    I kad sretnu one koji vjeruju, kažu: "Vjerujemo", a kad se osame jedni s drugima, govore: "Pričate li im o onom šta vam je otkrio Allah, da biste se vi prepirali o tome kod Gospodara vašeg." Pa zar ne razumijete?

  • 2:77

    A zar ne znaju da Allah zna šta skrivaju i šta objelodanjuju?

  • 2:78

    I od njih (ima) neukih, ne znaju Knjigu, jedino želje, a oni samo nagađaju.

  • 2:79

    Zato teško onima koji pišu knjigu rukama svojim, pa kažu: "Ovo je od Allaha", da bi stekli time vrijednost malu. Pa teško njima zbog onog šta pišu ruke njihove, i teško njima zbog onog šta zarađuju!

  • 2:80

    I govore: "Neće nas doticati vatra, izuzev nekoliko dana." Reci: "Jeste li primili od Allaha obećanje - pa neće prekršiti Allah obećanje Svoje - ili govorite protiv Allaha šta ne znate?"

  • 2:81

    Svakako! Ko stekne zlodjelo i opkoli ga pogreška njegova - pa takvi će biti stanovnici vatre, oni će u njoj biti vječito.

  • 2:82

    A oni koji vjeruju i rade dobra djela, takvi će biti stanovnici Dženneta, oni će u njemu biti vječito.

  • 2:83

    I kad uzesmo zavjet sinova Israilovih: "Ne obožavajte, izuzev Allaha, a roditeljima dobro (činite) i rodbini i siročadi i bijednicima, i govorite ljudima dobro, i obavljajte salat i dajite zekat." Zatim ste se odvratili, izuzev malo vas a vi ste oni koji se odvraćaju.

  • 2:84

    I kad uzesmo zavjet vaš: "Ne prolivajte krv svoju i ne protjerujte se iz kuća vaših", zatim ste potvrdili, a vi svjedočite.

  • 2:85

    Zatim ste se vi takvi ubijali i protjerali grupu vas iz kuća njihovih, pomagali ste protiv njih grijehom i neprijateljstvom. A ako vam dođu zarobljenici, otkupljujete ih, a njihovo protjerivanje - to vam je zabranjeno. Pa zar vjerujete u dio Knjige, a ne vjerujete u dio? Pa jedino je plaća onome od vas ko to čini, poniženje u životu Dunjaa, i na Dan kijameta biće vraćen najžešćoj kazni; a nije Allah nemaran za ono šta radite.

  • 2:86

    Takvi su oni koji su kupili život Dunjaa Ahiretom, zato se neće njima olakšati kazna, niti će oni biti pomognuti.

  • 2:87

    I doista smo dali Musau Knjigu i slali iza njega poslanike. I dali smo Isau, sinu Merjeminu, dokaze jasne i pomogli ga Ruhul-kudusom. Zar se niste, kad god bi vam poslanik donio ono što ne žele duše vaše, uzoholili? Tad biste grupu porekli, a grupu pobili.

  • 2:88

    I rekoše: "Naša srca su omoti." Naprotiv, prokleo ih je Allah zbog nevjerovanja njihovog - pa malo što vjeruju.

  • 2:89

    Pa pošto im dođe Knjiga od Allaha, potvrda za ono što je uz njih - a prije su tražili pobjedu nad onima koji ne vjeruju - pa pošto im dođe šta prepoznaju, ne povjerovaše u njega: zato neka je prokletstvo Allahovo nad nevjernicima.

  • 2:90

    Jadno je ono za što su prodali duše svoje: da ne vjeruju u ono šta je objavio Allah, iz zavisti što objavljuje Allah iz dobrote Svoje, kome hoće od robova Svojih. Pa su navukli srdžbu na srdžbu; a imaće nevjernici kaznu prezrenu.

  • 2:91

    I kad im se kaže: "Vjerujte u ono šta je objavio Allah", kažu: "Vjerujemo u ono šta je objavljeno nama", a ne vjeruju u ono iza toga, a to je Istina koja potvrđuje ono uz njih. Reci: "Pa zašto ste ubijali vjerovjesnike Allahove ranije, ako ste bili vjernici?"

  • 2:92

    I doista vam je došao Musa s dokazima jasnim, zatim ste uzeli tele poslije njega, i vi ste bili zalimi.

  • 2:93

    I kad uzesmo zavjet vaš i uzdigosmo nad vama brdo: "Uzmite čvrsto šta smo vam dali i slušajte." Rekoše: "Čuli smo, a nećemo poslušati." I upilo se u srca njihova tele s nevjerovanjem njihovim. Reci: "Jadno je ono što vam naređuje vjerovanje vaše, ako ste vjernici."

  • 2:94

    Reci: "Ako je za vas kuća Ahireta kod Allaha posebno mimo ljudi, tad zaželite smrt, ako ste iskreni."

  • 2:95

    A neće je zaželiti nikada, zbog onog šta su unaprijed poslale ruke njihove; a Allah je Znalac zalima.

  • 2:96

    I sigurno ćeš ih naći pohlepnijim ljudima prema življenju i od onih koji pridružuju. Volio bi pojedinac njihov da živi hiljadu godina. A da živi, ne bi on bio udaljen od kazne. A Allah je Vidilac onog što rade.

  • 2:97

    Reci: "Ko je neprijatelj Džibrilu?" Pa uistinu on ga spušta na srce tvoje, s dozvolom Allahovom, (kao) potvrdu za ono ispred njega, i Uputu i radosnu vijest vjernicima.

  • 2:98

    Ko je neprijatelj Allahu i melecima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikalu? Pa uistinu! Allah je neprijatelj nevjernicima!

  • 2:99

    I doista smo ti objavili ajete jasne, a u njih neće vjerovati samo grješnici.

  • 2:100

    Zar! Kad god sklope sporazum, odbaci ga skupina između njih. Naprotiv, većina njih ne vjeruje.

  • 2:101

    I pošto im je došao Poslanik od Allaha, potvrđujući ono što je uz njih, odbacila je skupina onih kojima je data Knjiga, Knjigu Allahovu iza leđa svojih, kao da oni ne znaju,

  • 2:102

    I slijede šta su kazivali šejtani o carstvu Sulejmanovom. A nije nevjerovao Sulejman; međutim šejtani nisu vjerovali učeći ljude sihru i onom šta je spušteno dvojici meleka u Babilu, Harutu i Marutu. A nisu učili nikoga dok ne bi rekli: "Mi smo samo iskušenje, zato nemoj nevjerovati." Pa su učili od njih dvojice ono čime će prouzročiti razdvajanje između muža i žene njegove; a nisu oni štetili time nikome, izuzev s dozvolom Allahovom; i učili su šta će im štetiti, a neće im koristiti. I doista su znali da onaj ko to kupuje - sigurno on neće imati u Ahiretu nikakva udjela. A sigurno je loše ono zašto su prodali duše svoje, kad bi znali.

  • 2:103

    A da su oni vjerovali i bojali se, sigurno bi nagrada od Allaha bila bolja, kad bi znali!

  • 2:104

    O vi koji vjerujete! Ne govorite: "Ra'ina!" - a govorite "Unzurna!" i slušajte; a imaće nevjernici kaznu bolnu.

  • 2:105

    Ne vole oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige niti mušrici da vam se spusti ikakvo dobro od Gospodara vašeg. A Allah odabire milosti Svojoj koga hoće, i Allah je Posjednik dobrote veličanstvene.

  • 2:106

    Ne uklonimo nijedan znak, niti ga učinimo zaboravljenim, (a da ne) donesemo bolji od njega ili njemu jednak. Zar ne znaš da Allah nad svakom stvari ima moć?

  • 2:107

    Zar ne znaš da je Allah Taj čija je vlast nebesa i Zemlje?, a nemate vi mimo Allaha nikakva zaštitnika, niti pomagača.

  • 2:108

    Zar želite da pitate Poslanika svog, kao što je pitan Musa ranije? A ko zamijeni nevjerovanjem vjerovanje, tad je doista izgubio ravni put.

  • 2:109

    Voljeli bi mnogi od sljedbenika Knjige da vas povrate nakon vjerovanja vašeg, u nevjernike, zavišću iz duša svojih, nakon što im je postala jasna Istina. Zato oprostite i prijeđite, dok Allah ne izda naredbu Svoju. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima moć.

  • 2:110

    I obavljajte salat i dajite zekat; a šta unaprijed pošaljete za duše vaše od dobrog, naći ćete ga kod Allaha. Uistinu! Allah je onog što radite Vidilac.

  • 2:111

    I govore: "Ući će u Džennet jedino onaj ko je jevrej ili kršćanin." To su želje njihove! Reci: "Donesite dokaz svoj, ako istinu govorite!"

  • 2:112

    Svakako! Ko preda lice svoje Allahu i on bude dobročinitelj, pa imaće on nagradu svoju kod Gospodara svog, i neće biti straha nad njima, niti će oni žaliti.

  • 2:113

    I kažu jevreji: "Nisu kršćani ni na čemu", i kažu kršćani: "Nisu Jevreji ni na čemu", a oni čitaju Knjigu. Tako su govorili oni koji ne znaju - poput riječi njihove. Pa presudiće Allah među njima na Dan kijameta o onom u čemu su se razilazili.

  • 2:114

    A ko je nepravedniji od onog ko zabranjuje mesdžide Allahove, da se spominje u njima ime Njegovo i trudi se za rušenje njihovo? Takvi - nije za njih da ulaze u njih, izuzev prestrašeni. Imaće oni na Dunjau poniženje i imaće oni na Ahiretu kaznu strahovitu.

  • 2:115

    A Allahov je istok i zapad; pa kud god se okrenete, pa tamo je lice Allahovo. Uistinu! Allah je Sveobuhvatni, Znalac.

  • 2:116

    I govore: "Uzeo je Allah dijete." Slava neka je Njemu! Naprotiv, Njegovo je šta je na nebesima i Zemlji; sve je Njemu pokorno.

  • 2:117

    Začetnik nebesa i Zemlje! A kad odluči stvar, tad samo kaže tome: "Budi", tad biva.

  • 2:118

    I govore oni koji ne znaju: "Zašto ne govori s nama Allah ili nam ne dadne znak." Tako su govorili oni prije njih - poput riječi njihove: slična su srca njihova. Doista smo objasnili znakove ljudima koji su sigurni.

  • 2:119

    Uistinu! Mi smo poslali tebe s Istinom, (kao) donosioca radosnih vijesti i opominjača. A nećeš biti pitan o stanovnicima džehima.

  • 2:120

    I neće biti zadovoljni tobom jevreji ni kršćani, dok ne budeš slijedio millet njihov. Reci: "Uistinu! Uputa Allahova - to je Uputa." A ako bi slijedio strasti njihove, nakon što ti je došlo nešto znanja, ne bi ti imao od Allaha nikakva zaštitnika, niti pomagača.

  • 2:121

    Oni kojima smo dali Knjigu, uče je ispravnim učenjem njenim - takvi vjeruju u nju. A ko ne vjeruje u nju - pa ti takvi su gubitnici.

  • 2:122

    O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i da sam Ja bio odlikovao vas nad svjetovima.

  • 2:123

    I bojte se Dana kad neće koristiti duša duši nimalo, niti će se primiti od nje nadoknada, i neće joj koristiti posredovanje, niti će oni biti pomognuti.

  • 2:124

    I kad je kušao Ibrahima Gospodar njegov riječima, pa ih je ispunio, reče: "Uistinu! Ja sam Taj koji je učinio tebe imamom ljudima." Reče: "A od potomstva mog?" (Allah) reče: "Moje obećanje neće doseći zalime."

  • 2:125

    I kad smo učinili Kuću stjecištem ljudima i sigurnošću, i: "Uzmite stajalište Ibrahimovo musallom", i naložili Ibrahimu i Ismailu: "Očistite Kuću Moju za one koji čine tawwaf i one koji čine itikaf i one koji čine ruku', i one koji čine sedždu."

  • 2:126

    I kad reče Ibrahim: "Gospodaru moj! Učini ovaj grad sigurnim i opskrbi stanovnike njegove (raznim) plodovima, onog od njih ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji." (Allah) reče: "A ko ne vjeruje - pa daću da malo uživa, zatim ću ga natjerati u kaznu vatrom", a loše li je dolazište!

  • 2:127

    I kad je podizao Ibrahim temelje Kuće i Ismail: "Gospodaru naš! Primi od nas. Uistinu! Ti, Ti si Onaj koji čuje, Znalac.

  • 2:128

    Gospodaru naš! I učini nas dvojicu predanim Tebi i od potomstva našeg ummet predan Tebi. I pokaži nam obrede naše i oprosti nam. Uistinu! Ti, Ti si Primalac pokajanja, Milosrdni.

  • 2:129

    Gospodaru naš! I podigni među njima poslanika od njih, da im uči ajete Tvoje i pouči ih Knjizi i mudrosti i očisti ih. Uistinu! Ti, Ti si Moćni, Mudri."

  • 2:130

    A ko ne želi millet Ibrahimov, do onaj ko zabudali dušu svoju? I doista, odabrali smo njega na Dunjau, a uistinu, on će na Ahiretu biti od pravednih.

  • 2:131

    Kad reče njemu Gospodar njegov: "Predaj se!" Reče: "Predajem se Gospodaru svjetova."

  • 2:132

    I naložio je to Ibrahim sinovima svojim, i Jakub: "O sinovi moji! Uistinu je Allah odabrao za vas vjeru, pa umrite vi jedino kao muslimani."

  • 2:133

    Zar ste bili svjedoci kad dođe Jakubu smrt, kad reče sinovima svojim: "Šta ćete obožavati poslije mene?" Rekoše: "Obožavaćemo Boga tvog i Boga predaka tvojih, Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Boga Jedinog i mi smo Njemu predani."

  • 2:134

    Taj narod je već nestao. Njegovo je šta je zaradio, a vaše šta ste zaradili, i nećete biti pitani za ono šta su radili.

  • 2:135

    I govore: "Budite jevreji ili kršćani, bit ćete upućeni." Reci: "Naprotiv, millet Ibrahima hanife", a nije bio od mušrika.

  • 2:136

    Recite: "Vjerujemo u Allaha i ono što je objavljeno nama, i ono što je objavljeno Ibrahimu i Ismailu i Ishaku i Jakubu i plemenima i ono što je dato Musau i Isau, i što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihovog. Ne pravimo razliku između ijednog od njih, i mi smo Njemu pokorni."

  • 2:137

    Pa ako budu vjerovali u slično onom u što vjerujete, tad su se doista uputili. A ako se odvrate, tad su samo oni u raskolu. Pa dovoljan će ti biti protiv njih Allah; a On je Onaj koji čuje, Znalac.

  • 2:138

    Bojenje Allahovo!, a ko je bolji od Allaha bojenjem? A mi smo Njegovi obožavatelji.

  • 2:139

    Reci: "Zar raspravljate s nama o Allahu, a On je naš Gospodar i vaš Gospodar? I nama pripadaju djela naša, a vama djela vaša, i mi smo Njemu odani."

  • 2:140

    Zar govorite: "Uistinu, Ibrahim i Ismail i Ishak i Jakub i plemena, bili su jevreji ili kršćani?" Reci: "Da li ste vi najbolji znalac ili Allah?" A ko je nepravedniji od onog ko skriva kod sebe svjedočanstvo od Allaha? A nije Allah nemaran prema onom šta radite.

  • 2:141

    Ta zajednica je već nestala, njeno je šta je zaslužila, a vaše šta ste zaslužili. I nećete biti pitani za ono šta su radili.

  • 2:142

    Budale između ljudi će reći: "Šta ih je odvratilo od kible njihove - one za koju su bili?" Reci: "Allahov je istok i zapad, upućuje koga hoće putu ispravnom."

  • 2:143

    I tako smo vas učinili zajednicom srednjom, da budete svjedoci protiv ljudi i bude Poslanik protiv vas svjedok. I načinili smo kiblu - onu za koju si - jedino da razaznamo ko slijedi Poslanika, od onog ko će se okrenuti na petama svojim. A sigurno je teško, osim onima koje je uputio Allah. I neće Allah dati da propadne vjerovanje vaše. Uistinu, Allah je ljudima Samilostan, Milosrdan.

  • 2:144

    Doista vidimo okretanje tvog lica nebu. Pa sigurno ćemo te okrenuti kibli koja će te zadovoljiti. Zato okreni lice svoje prema Mesdžidul-haramu. I ma gdje bili okrećite lica svoja u pravcu njega. A uistinu, oni kojima je data Knjiga, znaju da je to Istina od Gospodara njihovog; a nije Allah nemaran prema onom šta rade.

  • 2:145

    I kad bi donio onima kojima je data Knjiga svaki znak, ne bi slijedili kiblu tvoju. A nećeš ti biti sljedbenik kible njihove, i neće oni biti sljedbenici kible drugih. A ako bi slijedio želje njihove, nakon što ti je došlo nešto znanja, uistinu bi ti tad bio od zalima.

  • 2:146

    Oni kojima smo dali Knjigu prepoznaju ga kao što prepoznaju sinove svoje. A uistinu, skupina njih krije Istinu, a oni znaju.

  • 2:147

    Istina je od Gospodara tvog, zato nikako ne budi od sumnjivaca.

  • 2:148

    Za svakog ima smjer kojem se on okreće. Zato se natječite dobrim djelima. Gdje god bili, dovešće vas Allah sve. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima moć.

  • 2:149

    I odakle god izađeš, ta okreni lice svoje u pravcu Mesdžidul-harama. A doista, to je Istina od Gospodara tvog, i nije Allah nemaran prema onom šta radite.

  • 2:150

    I otkud god izađeš, pa okreni lice svoje u pravcu Mesdžidul-harama; i ma gdje bili, ta okrećite lica svoja u pravcu njega, da ne bi imali ljudi izgovor protiv vas, izuzev onih od njih koji čine zulm - zato se ne bojte njih, a bojte se Mene - da bih upotpunio blagodat Svoju prema vama i da biste se vi uputili.

  • 2:151

    Kao što smo poslali među vas Poslanika od vas - uči vam ajete Naše i čisti vas i uči vas Knjizi i mudrosti, i uči vas onom šta niste znali.

  • 2:152

    Zato se sjetite Mene, sjetiću se vas, i zahvaljujte Mi i ne niječite Mene!

  • 2:153

    O vi koji vjerujete! Tražite pomoć u strpljenju i salatu. Uistinu! Allah je sa strpljivima.

  • 2:154

    I ne recite za onog ko je ubijen na putu Allahovom: "Mrtvi su!" Naprotiv, živi su, međutim ne opažate.

  • 2:155

    A sigurno ćemo vas iskušavati, malo strahom i glađu i gubljenjem imetaka i duša i plodova; a obraduj strpljive,

  • 2:156

    Koji, kad ih zadesi nesreća kažu: "Uistinu, mi smo Allahovi i uistinu, mi smo Njemu povratnici."

  • 2:157

    Nad tim takvima su salawati Gospodara njihovog i milost, a ti takvi - oni su upućeni.

  • 2:158

    Uistinu! Safa i Merwa su od znakova Allahovih. Zato ko hodočasti Kuću ili obavi umru, tad mu nije grijeh da obiđe njih dvoje. A ko dobrovoljno učini dobro, pa uistinu, Allah je Zahvalni, Znalac.

  • 2:159

    Uistinu, oni koji skrivaju šta smo objavili od dokaza jasnih i Upute, nakon što smo to objasnili ljudima u Knjizi - te takve će prokleti Allah i prokleće ih koji proklinju,

  • 2:160

    Izuzev onih koji se kaju i popravljaju i obejane - pa to su ti kojima opraštam; a Ja sam Primalac pokajanja, Milosrdni.

  • 2:161

    Uistinu, oni koji ne vjeruju i umru, a oni budu nevjernici, na tim takvima je prokletstvo Allahovo, i meleka i ljudi svih.

  • 2:162

    Vječno će biti u njemu. Neće im se olakšati kazna, niti će im biti odloženo.

  • 2:163

    A vaš Bog je Bog Jedini!, nema boga osim Njega, Milostivog, Milosrdnog.

  • 2:164

    Uistinu! U stvaranju nebesa i Zemlje, i promjeni noći i dana, i plovilu koje plovi morem sa onim što koristi ljudima, i onom šta spušta Allah od vode s neba, pa oživljava njome zemlju nakon mrtvila njenog - a rasijao je po njoj od svake životinje - i promjeni vjetrova i oblacima potčinjenim između neba i zemlje - znaci su za ljude koji shvataju.

  • 2:165

    I od ljudi je ko uzima mimo Allaha takmace (Njemu), vole ih kao voljenjem Allaha. A koji vjeruju, jače su ljubavi prema Allahu. A kad bi (mogli) vidjeti oni koji su činili zulm, kad ugledaju kaznu, da će moć biti Allahova sva i da će Allah biti žestoke kazne...

  • 2:166

    Kad se odreknu oni koji su bili slijeđeni, onih koji su slijedili, i vide kaznu, i presjeku im se veze,

  • 2:167

    I reknu oni koji su slijedili: "Da nam je povratak, pa da ih se odreknemo kao što su se odrekli nas." Eto tako će im pokazati Allah djela njihova (kao) žalosti za njih. I neće oni biti ti koji će izaći iz vatre.

  • 2:168

    O ljudi! Jedite od onog šta je na zemlji dopušteno, dobro, i ne slijedite korake šejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni.

  • 2:169

    Samo vam naređuje zlo i razvrat, i da govorite protiv Allaha šta ne znate.

  • 2:170

    I kad im se kaže: "Slijedite šta je objavio Allah", govore: "Naprotiv, slijedimo ono na čemu smo zatekli očeve naše." Zar?, mada očevi njihovi nisu shvatali ništa, niti su bili upućeni!

  • 2:171

    A primjer onih koji ne vjeruju je kao primjer onog ko viče ono šta čuje samo zov i viku. Gluhi su, nijemi, slijepi, zato oni ne shvataju.

  • 2:172

    O vi koji vjerujete! Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili, i zahvaljujte Allahu, ako Njega obožavate.

  • 2:173

    Jedino vam zabranjuje lešinu i krv i meso svinje, i ono nad čim je zazvano drugo ime, a ne Allahovo. Pa ko bude natjeran, bez želje i pretjerivanja, tad mu nije grijeh. Uistinu! Allah je Oprosnik, Milosrdni.

  • 2:174

    Uistinu, oni koji skrivaju šta je objavio Allah od Knjige i uzimaju time vrijednost malu, takvi jedu u trbuhe svoje samo vatru. I neće govoriti Allah s njima na Dan kijameta, niti će ih očistiti; a imaće oni kaznu bolnu.

  • 2:175

    Takvi su oni koji su kupili zabludu s Uputom i kaznu oprostom. Pa kako su strpljivi oni nad vatrom?

  • 2:176

    To zato što je Allah objavio Knjigu sa Istinom. A uistinu, oni koji se razilaze o Knjizi, u raskolu su dalekom.

  • 2:177

    Nije čestitost da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego je čestitost ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i meleke i Knjigu i vjerovjesnike; i daje imetak za ljubav Njegovu rodbini i siročadi i siromasima i sinu puta i prosjacima i za robove; i obavlja salat i daje zekat; i koji budu ispunjavali obećanje svoje kad obećaju, i strpljivi u bijedi i nevolji i vremenu sukoba. Takvi su oni koji su iskreni, a ti takvi su bogobojazni.

  • 2:178

    O vi koji vjerujete! Propisuje vam se odmazda za ubojstvo: slobodan za slobodnog, rob za roba i žensko za žensko. Pa onom kome oprosti brat njegov nešto, tad je nastavak uljudan i podmirenje je njemu sa dobročinstvom. To je olakšanje od Gospodara vašeg i milost. Pa ko prevrši nakon ovog, ta imaće on kaznu bolnu.

  • 2:179

    A vama je u odmazdi život, o posjednici razuma, da biste se vi zaštitili.

  • 2:180

    Propisuje vam se: kad se približi nekom od vas smrt, a ostavlja hajr, oporuka je na dvoje roditelja i rodbinu pristojno; dužnost je bogobojaznih.

  • 2:181

    Pa ko je zamijeni nakon što ju je čuo - grijeh toga je samo na onima koji je mijenjaju. Uistinu! Allah je Onaj koji čuje, Znalac.

  • 2:182

    A ko se boji skretanja ili grijeha oporučitelja, te ih izmiri, pa nema mu grijeha. Uistinu! Allah je Oprosnik, Milosrdni.

  • 2:183

    O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se vi zaštitili,

  • 2:184

    Određen broj dana. Pa ko od vas bude bolestan ili na putovanju, tad (isti) broj drugih dana; a koji ga (jedva) podnose, fidja je hranjenje siromaha. Pa ko dobrovoljno učini dobro - pa to je bolje za njega. A da postite - bolje je za vas, kad biste znali!

  • 2:185

    Mjesec ramadan je taj u kojem je spušten Kur'an, Uputa ljudima i jasni dokazi Upute i Furkan. Pa ko bude prisutan od vas (u tom) mjesecu, tad neka ga posti. A ko bude bolestan ili na putovanju, tad (isti) broj drugih dana. Allah vam želi lahkoću, a ne želi vam teškoću, i da ispunite broj, i da veličate Allaha što vas je uputio, i da biste vi zahvaljivali.

  • 2:186

    A kad te upitaju robovi Moji o Meni, pa uistinu sam Ja blizu! Odazivam se dowi molitelja kad Me priziva. Zato neka Mi se odazovu i neka vjeruju u Mene, da bi oni bili na putu ispravnom.

  • 2:187

    Dopušta vam se (u) noći posta refes sa ženama vašim. One su odjeća vaša, a vi ste odjeća njihova. Zna Allah da ste vi obmanjivali duše svoje pa je primio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato im sada pristupajte i tražite šta je propisao Allah za vas. I jedite i pijte dok vi ne budete razlikovali nit bijelu od crne niti zore - zatim ispunite post do noći. A ne pristupajte im i (kad) vi budete mu'tekifi u mesdžidima; to su granice Allahove, zato im se ne približujte. Tako objašnjava Allah znakove Svoje ljudima, da bi se oni pobojali.

  • 2:188

    I ne jedite imetke vaše između sebe uzaludno, i ne nudite ga sudijama da biste pojeli dio imetaka ljudi grješno, a vi znate.

  • 2:189

    Pitaju te o mlađacima - reci: "Oni su određena vremena za ljude i hadždž." A nije pravednost da ulazite u kuće s leđa njihovih, nego je pravednost ko se boji. I ulazite u kuće na vrata njihova, i bojte se Allaha da biste vi uspjeli.

  • 2:190

    I borite se na putu Allahovom protiv onih koji se bore protiv vas, a ne prekoračujte. Uistinu! Allah ne voli one koji prevršuju.

  • 2:191

    I ubijajte ih gdje god ih nađete, i istjerajte ih odakle god istjeruju vas. A fitneluk je gori od ubijanja. I ne borite se protiv njih kod Mesdžidul-harama, dok vas ne napadnu u njemu. Pa ako vas napadnu, tad ih ubijajte. Takva je plaća nevjernicima.

  • 2:192

    Pa ako prestanu, pa uistinu, Allah je Oprosnik, Milosrdni.

  • 2:193

    I borite se protiv njih dok ne bude (više) fitneluka i (ne) bude vjera Allahova. Pa ako prestanu, tad nema neprijateljstva, izuzev prema zalimima!

  • 2:194

    Mjesec sveti za mjesec sveti, i svetinje su odmazda. Pa onog ko napadne vas, tad napadnite (i vi) njega, slično kao što vas je napao. I bojte se Allaha i znajte da je Allah uz bogobojazne.

  • 2:195

    I trošite na putu Allahovom, a ne bacajte se rukama svojim u propast; i činite dobro. Uistinu! Allah voli dobročinitelje.

  • 2:196

    I obavljajte hadždž i umru radi Allaha! Pa ako budete spriječeni, tad (zakoljite) šta je dostupno od kurbana, i ne brijte glave svoje dok ne stigne kurban odredištu svom. Pa ko od vas bude bolestan ili u njemu bude bol od glave njegove, tad je iskup post ili sadaka ili kurban. Pa kad budete sigurni, onda ko se zadovolji umrom do hadždža, tad (neka zakolje) šta je dostupno od kurbana. Pa ko ne nađe, tad je post tri dana na hadždžu i sedam kad se vratite: to je deset ukupno. To je za onog čija porodica nije prisutna u Mesdžidul-haramu. I bojte se Allaha i znajte da je Allah žestok kaznom.

  • 2:197

    Hadždž je u mjesecima poznatim, pa ko se u njima obaveže za hadždž, tad nema refesa i nema griješenja, niti svađe na hadždžu. A šta učinite od dobrog, zna ga Allah. I snabdijte se; pa uistinu, najbolja oprema je bogobojaznost - i bojte se Mene, o posjednici razuma!

  • 2:198

    Nije vam grijeh da tražite blagodat od Gospodara vašeg. Zato kad pohrlite sa Arefata, tad spominjite Allaha kod Meš'aril-harama. I spominjite Ga kao što vas je uputio, mada ste prije toga bili od zalutalih.

  • 2:199

    Zatim hrlite kud god hrle ljudi, i tražite oprost od Allaha. Uistinu, Allah je Oprosnik, Milosrdni.

  • 2:200

    Pa kad završite obrede svoje tad spominjite Allaha kao vašim spomenom otaca vaših ili jačim spomenom. Ta od ljudi je ko govori: "Gospodaru naš! Daj nam na Dunjau", a neće biti za njega na Ahiretu nikakva udjela.

  • 2:201

    I od njih je ko govori: "Gospodaru naš! Daj nam na Dunjau dobro i na Ahiretu dobro i sačuvaj nas kazne vatrom."

  • 2:202

    Ti takvi će imati udio od onog šta su zaslužili; a Allah je brz obračunom.

  • 2:203

    I spominjite Allaha u danima nabrojanim. Pa ko požuri u dva dana, pa nije mu grijeh. A ko odloži, pa nije grijeh onom ko se boji. I bojte se Allaha i znajte da ćete vi Njemu biti sabrani.

  • 2:204

    I od ljudi je onaj čiji te govor zadivljuje u životu Dunjaa, i poziva svjedokom Allaha za ono što je u srcu njegovom, a on je najzagriženiji od protivnika -

  • 2:205

    I kad se okrene, brza po zemlji, da bi činio fesad na njoj i uništio usjev i priplod; a Allah ne voli fesad.

  • 2:206

    I kad mu se kaže: "Boj se Allaha!", obuzme ga snaženje grijehom. Zato je njemu dovoljan Džehennem; a doista je loše odmorište!

  • 2:207

    I između ljudi je ko prodaje dušu svoju tražeći zadovoljstvo Allahovo; a Allah je Samilostan robovima Svojim.

  • 2:208

    O vi koji vjerujete! Stupite u Islam svi i ne slijedite korake šejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni.

  • 2:209

    Pa ako posrnete nakon što su vam došli dokazi jasni, tad znajte da je Allah Moćni, Mudri.

  • 2:210

    Da li samo čekaju da im dođe Allah u tminama oblaka i meleci, i bude stvar svršena? A Allahu se vraćaju stvari.

  • 2:211

    Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnog znaka dali. A ko izmijeni blagodat Allahovu nakon što mu je došla, pa uistinu Allah je žestok kaznom.

  • 2:212

    Uljepšan je život Dunjaa onima koji ne vjeruju i izruguju se onima koji vjeruju. A oni koji se boje, biće iznad njih na Dan kijameta. A Allah opskrbljuje koga hoće bez računa.

  • 2:213

    Bili su ljudi zajednica jedna, pa je slao Allah vjerovjesnike, donosioce radosnih vijesti i opominjače, i objavljivao uz njih Knjigu s Istinom, da sudi ljudima o onome u čemu su se razilazili. A nisu se razilazili o njoj, izuzev oni kojima je ona data, nakon što su im došli jasni dokazi, zavišću međusobnom. Pa je uputio Allah one koji su vjerovali onom u čemu su se razilazili od Istine, s dozvolom Svojom; a Allah upućuje koga hoće putu pravom.

  • 2:214

    Zar mislite da ćete ući u Džennet, a još vam nije došao primjer onih koji su prošli prije vas. Snalazile su ih bijeda i nevolja i bili su potresani dok je govorio poslanik i oni koji su vjerovali s njim: "Kad će pomoć Allahova?" Pa uistinu! Pomoć Allahova je blizu!

  • 2:215

    Pitaju te šta da udjeljuju. Reci: "Ono šta trošite od dobrog, pa (to je) za dvoje roditelja i rodbinu i siročad i siromahe i sina puta." A šta uradite od dobrog, pa uistinu - Allah je o tome Znalac.

  • 2:216

    Propisuje vam se borba, a ona ja za vas odvratnost. I moguće je da nešto mrzite, a to je dobro za vas; i moguće je da volite nešto, a to je zlo za vas. A Allah zna, a vi ne znate.

  • 2:217

    Pitaju te o mjesecu svetom, ratovanju u njemu. Reci: "Ratovanje u njemu je velik (grijeh) - a odvraćanje od puta Allahovog i nevjerovanje u Njega, i Mesdžidul-harama i progon stanovnika njegovih iz njega - veće je kod Allaha. A fitneluk je gori od ubijanja." I neće se prestati boriti protiv vas dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako mognu. A ko od vas odbaci din svoj pa umre, a on bude nevjernik: pa takvima će propasti djela njihova na Dunjau i Ahiretu i takvi će biti stanovnici vatre, oni će u njoj biti vječito.

  • 2:218

    Uistinu, oni koji vjeruju i koji se isele i bore na putu Allahovom - takvi se nadaju milosti Allahovoj. A Allah je Oprosnik, Milosrdni.

  • 2:219

    Pitaju te o alkoholu i kocki. Reci: "U njima dvoma je grijeh veliki i korist za ljude, a grijeh njihov je veći od koristi njihove." Pitaju te šta da udjeljuju. Reci: "Višak." Tako Allah objašnjava vama znakove, da biste vi razmišljali,

  • 2:220

    O Dunjau i Ahiretu. I pitaju te o siročadi. Reci: "Popravljanje je za njih najbolje." A ako se izmiješate s njima, pa braća su vaša. A Allah razaznaje smutljivca od dobročinitelja. A da je htio Allah, sigurno bi vas preopteretio. Uistinu! Allah je Moćni, Mudri.

  • 2:221

    I ne ženite mušrikinje, dok ne budu vjerovale. A sigurno je robinja vjernica bolja od idolopoklonke, makar vas zadivljavala. I ne ženite mušrike (vašim ženskima), dok ne budu vjerovali. A sigurno je rob vjernik bolji od idolopoklonika, makar vas zadivljavao. Takvi pozivaju vatri, a Allah poziva Džennetu i oprostu s dopuštenjem Svojim i objašnjava znakove Svoje ljudima, da bi se oni podsjetili.

  • 2:222

    I pitaju te o menstruaciji. Reci: "To je neprijatnost." Zato ostavite žene u menstruaciji i ne približujte im se dok se ne očiste. Pa kad se očiste, tad im prilazite kako vam je odredio Allah. Uistinu, Allah voli pokajanike i voli čiste.

  • 2:223

    Žene vaše su njiva vaša, zato prilazite njivi svojoj kako hoćete, i pripravite za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete Ga vi susresti; a obraduj vjernike.

  • 2:224

    I ne činite Allaha ciljem zakletvi vaših, da ne biste činili dobro i bili bogobojazni i mirili ljude. A Allah je Onaj koji čuje, Znalac.

  • 2:225

    Neće vas kazniti Allah zbog nehotičnog u zakletvama vašim. Međutim, kazniće vas za ono šta su zaslužila srca vaša. A Allah je Oprosnik, Blagi.

  • 2:226

    Oni koji se zakunu ženama svojim, čekat će četiri mjeseca; pa ako se povrate, pa uistinu Allah je Oprosnik, Milosrdni.

  • 2:227

    A ako se odluče na razvod, pa uistinu Allah je Onaj koji čuje, Znalac.

  • 2:228

    A raspuštenice čekaju dušama svojim tri menstruacije. I ne dozvoljava im se da skrivaju šta je stvorio Allah u matericama njihovim, ako vjeruju u Allaha i Dan posljednji. A muževi njihovi su dostojniji vraćanju njihovom u tom (roku), ako žele popravljanje. I imaju one slično (pravo) onom (koje imaju ljudi) nad njima pristojno, a imaju ljudi nad njima stepen. A Allah je Moćni, Mudri.

  • 2:229

    Razvod (može biti) dva puta, pa je zadržavanje (poslije toga) uljudno ili puštanje lijepo. I ne dopušta vam se da uzmete išta od onog šta ste im dali, izuzev ako se oboje budu bojali da neće stajati u granicama Allahovim. Pa ako se bojite da neće stajati u granicama Allahovim, tad njima dvoma nije grijeh u onome čime će se (ona) iskupiti. To su granice Allahove, zato ih ne prelazite! A ko pređe granice Allahove, pa ti takvi su zalimi.

  • 2:230

    Pa ako je razvede (treći put), tad mu se (ona) poslije ne dozvoljava, dok se ne uda za muža mimo njega. Pa ako je razvede (drugi muž), tad nema prestupa njima dvoma da se povrate, ako misle da će čuvati granice Allahove. A to su granice Allahove, objašnjava ih ljudima koji znaju.

  • 2:231

    I kad razvedete žene, pa dospiju roku svom, tad ih zadržite uljudno ili ih pustite uljudno. I ne zadržavajte ih nevoljom, da biste prekršili. A ko to učini, pa doista je učinio zulm duši svojoj. I ne uzimajte ajete Allahove ruglom i sjetite se blagodati Allahove prema vama, i šta vam je objavio od Knjige i mudrosti - savjetuje vas njome. I bojte se Allaha i znajte da je Allah o svakoj stvari Znalac.

  • 2:232

    I kad razvedete žene pa dospiju roku njihovom, tad ih ne sprječavajte da se udaju za muževe njihove, kad se oni sporazume međsobno uljudno. To se savjetuje od vas onom ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji. To je časnije za vas i čišće; a Allah zna, a vi ne znate.

  • 2:233

    I majke će zadajati djecu svoju dvije pune (godine), za onog ko želi da upotpuni dojenje. A na ocu: njegovo je opskrbljivanje njihovo i odijevanje njihovo pristojno. Ne opterećuje se duša izuzev sposobnošću njenom. Nek ne bude oštećena majka djetetom svojim, niti otac djetetom svojim. I na nasljedniku je to isto. Pa ako njih dvoje žele odbijanje (djeteta) po sporazumu njihovom i dogovoru, tad im nema prekršaja. A ako želite naći dojilju djeci svojoj, tad vam nije grijeh - kad položite šta dajete uljudno. I bojte se Allaha i znajte da je Allah onog šta radite Vidilac.

  • 2:234

    A oni od vas koji umru i ostave žene, čekat će (one) dušama svojim četiri mjeseca i deset (dana). Pa kad dospiju roku njihovom, tad nije na vama grijeh za ono što će učiniti sa dušama svojim pristojno; a Allah je o onom šta radite Obaviješteni.

  • 2:235

    I nema vam prestupa u onom čime navijestite prosidbu žena ili (to) sakrijete u dušama vašim. Zna Allah da ćete ih vi spominjati, međutim ne obećavajte im potajno, izuzev da govorite govor pristojan. I ne odlučujte se na bračnu vezu dok ne dospije propisano roku svom, i znajte da Allah zna šta je u dušama vašim, zato Ga se pričuvajte; i znajte da je Allah Oprosnik, Blagi.

  • 2:236

    Nije vam grijeh ako razvedete žene koje niste dotakli ili im odredili dio. I dajte im zadovoljštinu: imućan prema mogućnosti svojoj, a siromašan prema mogućnosti svojoj, zadovoljštinu pristojnu; obaveza je dobročinitelja.

  • 2:237

    A ako ih razvedete prije no što ih dotaknete, a već ste im odredili dio, tad (dajete) polovinu onog šta ste odredili, izuzev ako poštede ili poštedi onaj u čijoj je ruci ženidbena veza. A da poštedite, bliže je bogobojaznosti. I ne zaboravljajte dobrotu među sobom. Uistinu! Allah je onog šta radite Vidilac.

  • 2:238

    Čuvajte salate i salat srednji, i stojte Allahu skrušeni.

  • 2:239

    Pa ako se budete bojali, onda pješačeći ili jašući. Pa kad budete bezbjedni, tad spominjite Allaha, kao što vas je naučio što niste znali (ranije).

  • 2:240

    A koji umru od vas, i ostave žene, wasijjet je za žene njihove: izdržavanje do godine (dana) bez odlaska (njihovog). Pa ako odu, tad vam nije grijeh u onom šta učine sa dušama svojim od pristojnog; a Allah je Moćni, Mudri.

  • 2:241

    I za raspuštenice (obezbijediti) izdržavanje pristojno: obaveza je na bogobojaznima.

  • 2:242

    Tako vam objašnjava Allah ajete Svoje, da biste vi shvatili.

  • 2:243

    Zar nisi razmislio o onima koji su izašli iz kuća svojih, a bilo ih je na hiljade, strašeći se smrti. Tad im je rekao Allah: "Umrite!", zatim ih je oživio. Uistinu! Allah je Vlasnik blagodati nad ljudima, međutim većina ljudi ne zahvaljuje.

  • 2:244

    I borite se na putu Allahovom i znajte da je Allah Onaj koji čuje, Znalac.

  • 2:245

    Ko je taj ko će uzajmiti Allahu zajam lijep, pa da mu ga umnoži umnožavanjem velikim; a Allah uskraćuje i pruža, i Njemu se vraćate.

  • 2:246

    Zar nisi vidio velikane sinova Israilovih poslije Musaa, kad rekoše vjerovjesniku svom: "Pošalji nam vladara, borićemo se na putu Allahovom." Reče: "Je li moguće - ako vam se propiše borba - da se nećete boriti?" Rekoše: "Zašto se mi ne bismo borili na putu Allahovom, a već smo protjerani iz kuća naših, i sinovi naši." Pa pošto im je propisana borba, okrenuše se, izuzev malo njih; a Allah je Znalac zalima.

  • 2:247

    I reče im vjerovjesnik njihov: "Uistinu! Allah vam je već poslao Taluta vladarem." Rekoše: "Otkud da njegova bude vlast nad nama, a mi smo dostojniji vlasti od njega i nije mu dato obilje imetka." Reče: "Uistinu, Allah ga je odabrao nad vama i uvećao ga obimno u znanju i tijelu." A Allah daje vlast Svoju kome hoće, i Allah je Sveobuhvatni, Znalac.

  • 2:248

    I reče im vjerovjesnik njihov: "Uistinu, znak vlasti njegove je što će vam doći tabut u kojem je smirenost od Gospodara vašeg i ostatak onog šta je ostavila porodica Musaova i porodica Harunova, nosiće ga meleci. Uistinu, u tome je znak za vas, ako ste vjernici."

  • 2:249

    Pa pošto izađe Talut sa vojskama, reče: "Uistinu! Allah će vas iskušati rijekom. Pa ko se iz nje napije, pa nije od mene, a ko je se ne okusi - pa uistinu on je od mene, izuzev ko zagrabi hvatom ruke svoje." Pa se napiše iz nje, izuzev malo njih. Pa pošto je prijeđe, on i oni koji su vjerovali s njim rekoše: "Nemamo mi sile danas protiv Džaluta i vojski njegovih." Oni koji su znali da će oni biti ti koji će sresti Allaha rekoše: "Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe s dozvolom Allahovom!" A Allah je uz strpljive.

  • 2:250

    I pošto se istaknuše Džalutu i vojskama njegovim, rekoše: "Gospodaru naš! Ukaži nam strpljenje i osnaži noge naše, i pomozi nas protiv naroda nevjernika."

  • 2:251

    Tad ih razbiše s dozvolom Allahovom. I ubi Dawud Džaluta i dade njemu Allah vlast i mudrost i nauči ga ono šta je htio. A da nije Allahovog suzbijanja ljudi jednih drugima - sigurno bi se iskvarila zemlja; međutim, Allah je Vlasnik dobrote nad svjetovima.

  • 2:252

    To su ajeti Allahovi, učimo ih tebi s Istinom. A uistinu, ti si od poslanih.

  • 2:253

    Ti poslanici! Odlikovali smo ih jedne nad drugima. Od njih je onaj s kojim je govorio Allah; i uzdigao je neke od njih stepenima. I dali smo Isau, sinu Merjeminu, dokaze jasne i pomogli ga Ruhul-kudusom. A da je htio Allah, ne bi se oni međusobno borili poslije njih, nakon što su im došli dokazi jasni. Međutim, razišli su se. Pa od njih je onaj ko je vjerovao i od njih ko nije vjerovao. A da je htio Allah, ne bi se borili međusobno. Međutim, Allah čini šta želi.

  • 2:254

    O vi koji vjerujete! Udjeljujte od onog čime smo vas opskrbili, prije nego dođe Dan u kojem neće biti trgovine, niti prijateljstva, a ni posredovanja. A nevjernici - oni su zalimi.

  • 2:255

    Allah! Samo je On Bog! Živi, Samoopstojeći! Ne obuzima Ga drijemež, niti san. Njegovo je šta je u nebesima i šta je na Zemlji. Ko je taj ko će posredovati kod Njega, izuzev s dozvolom Njegovom? Zna šta je pred njima, i šta iza njih, a ne obuhvataju ništa od znanja Njegovog, izuzev šta htjedne. Kursijja Njegova obuhvata nebesa i Zemlju, i ne umara Ga održavanje njihovo. A On je Svevišnji, Veličanstveni.

  • 2:256

    Nema prisiljavanja u vjeru! Doista se jasno razlikuje ispravnost od zablude! Pa ko zaniječe taguta, a povjeruje u Allaha, tad se doista uhvatio za hvatište najčvršće, kojem nema kidanja. A Allah je Onaj koji čuje, Znalac.

  • 2:257

    Allah je Zaštitnik onih koji vjeruju. Izvodi ih iz tmina na svjetlo. A koji ne vjeruju, zaštitnici njihovi su taguti. Izvode ih iz svjetlosti u tmine. Takvi će biti stanovnici vatre, oni će u njoj biti vječito.

  • 2:258

    Pa zar nisi vidio onog koji se prepirao s Ibrahimom o Gospodaru njegovom!, jer je Allah dao njemu vlast. Kad reče Ibrahim: "Gospodar moj je Taj koji oživljava i usmrćuje." Reče: "Ja oživljavam i usmrćujem." Ibrahim reče: "Pa uistinu, Allah dovodi Sunce sa istoka, ta dovedi ga sa zapada." Tad se zbuni onaj koji nije vjerovao; a Allah ne upućuje narod zalima.

  • 2:259

    Ili kao onaj koji je prošao pored naselja, a ono pusto (palo) sa krovovima svojim. Reče: "Kako će Allah oživiti ovo poslije smrti njegove?" Tad ga usmrti Allah stotinu godina, potom ga podiže. Reče: "Koliko si ostao (mrtav)?" Reče: "Ostao sam dan ili dio dana." Reče: "Naprotiv, ostao si sto godina. Pa pogledaj hranu svoju i piće svoje! Nije se ono pokvarilo; i pogledaj magarca svog; i da učinimo tebe znakom ljudima. I pogledaj kosti: kako ih podižemo, zatim ih zaodjevamo mesom." Pa pošto mu bi jasno, reče: "Znam da Allah nad svakom stvari ima moć."

  • 2:260

    I kad reče Ibrahim: "Gospodaru moj! Pokaži mi kako oživljavaš mrtve." Reče: "Zar ne vjeruješ?" Reče: "Svakako, ali da se smiri srce moje." Reče: "Pa uzmi četiri ptice, te ih nakloni sebi, zatim stavi na svako brdo dio njih, potom ih pozovi: doći će ti žurno; a znaj da je Allah Moćni, Mudri."

  • 2:261

    Primjer onih koji troše imetke svoje na putu Allahovom je kao primjer zrna (iz kog) izraste sedam klasova, u svakom klasu stotinu zrna. A Allah umnožava kome hoće i Allah je Sveobuhvatni, Znalac.

  • 2:262

    Oni koji troše imetke svoje na putu Allahovom, zatim ne budu slijedili ono šta udjeljuju prebacivanjem niti uvredom, imaće oni nagradu svoju kod Gospodara njihovog, i neće biti straha nad njima, niti će oni tugovati.

  • 2:263

    Lijepe riječi i oprost su bolji od sadake koju prati uvreda; a Allah je Neovisni, Blagi.

  • 2:264

    O vi koji vjerujete! Ne kvarite sadake svoje prebacivanjem i uvredom, kao onaj koji udjeljuje imetak svoj da bi vidjeli ljudi, a ne vjeruje u Allaha i Dan posljednji. Pa primjer njegov je kao primjer stijenja - na njemu prašina, pa ga pogodi pljusak, te ga ostavi golim. Ne vladaju ničim od onog šta su stekli; a Allah ne upućuje narod nevjernika.

  • 2:265

    A primjer onih koji troše imetke svoje tražeći zadovoljstvo Allahovo i učvršćenje duša svojih, je kao primjer bašče na brdu: pogodi je pljusak pa dadne plod svoj dvostruko. Pa ako je ne pogodi pljusak, onda (padne) rosa. A Allah je onog šta radite Vidilac.

  • 2:266

    Da li bi volio neko od vas da on ima bašču palmi i grožđa ispod koje teku rijeke, (i) imadne on u njoj raznovrsnog voća: i pogodi ga starost, a imadne on potomke nejake, pa pogodi nju orkan - u njemu vatra, te spali? Tako vam objašnjava Allah znakove, da biste vi razmislili.

  • 2:267

    O vi koji vjerujete! Udjeljujte od dobrih stvari koje ste zaradili i od onog šta izvodimo za vas iz zemlje. I ne namjenjujte loše od toga da dijelite, i šta ne biste uzeli, izuzev da zažmirite na to. A znajte da je Allah Neovisni, Hvaljeni.

  • 2:268

    Šejtan vam obećava bijedu i naređuje vam razvrat, a Allah vam obećava oprost od Sebe i blagodat; a Allah je Sveobuhvatni, Znalac.

  • 2:269

    Daje mudrost kome hoće. A kome se da mudrost, pa doista mu je dato mnogo dobro. A ne poučava se (niko), izuzev posjednici razuma.

  • 2:270

    I šta udijelite od nafake ili zavjetujete od zavjeta, pa uistinu, Allah to zna. A nema za zalime nikakvih pomagača.

  • 2:271

    Ako ističete sadake, pa to je dobro. A ako ih krijete, i dajete ih fukarama, pa to je bolje za vas i pokriće vam (Allah) neka loša djela vaša. A Allah je o onom šta radite Obaviješteni.

  • 2:272

    Nije na tebi upućivanje njihovo nego Allah upućuje koga hoće. A šta udijelite od dobrog, pa za duše je vaše; a dijelite jedino tražeći lice Allahovo. I šta udijelite od dobrog, biće vam nadoknađeno i vama se neće zulm učiniti.

  • 2:273

    (Sadaka je) za fukare koji ograničeni na putu Allahovom ne mogu krstariti po zemlji. Smatra ih neznalica bogatima zbog skromnosti. Poznaćeš ih po obilježju njihovom: ne traže od ljudi nasrtljivo. A šta utrošite od dobrog, pa uistinu, Allah je o tome Znalac.

  • 2:274

    Oni koji udjeljuju imetke svoje noću i danju, tajno i javno - pa imaće oni nagradu svoju kod Gospodara njihovog i neće biti straha nad njima i neće oni žaliti.

  • 2:275

    Oni koji jedu kamatu, neće ustati, osim kao što ustaje onaj koga udari šejtan svojim dodirom. To zato što oni kažu: "Zaista je trgovina kao kamata" - a dozvoljava Allah trgovinu, a zabranjuje kamatu. Pa onom kome dođe pouka od Gospodara njegovog te se sustegne, tad je njegovo ono šta je prethodno bilo, a stvar njegova je do Allaha (da presudi). A ko se povrati (kamati) - pa takvi će biti stanovnici vatre, oni će u njoj biti vječno.

  • 2:276

    Briše Allah kamatu, a povećava sadake. A Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika.

  • 2:277

    Uistinu, oni koji vjeruju i čine dobra djela i obavljaju salat i daju zekat, imaće oni nagradu svoju kod Gospodara njihovog, i neće bit straha nad njima i neće oni žaliti.

  • 2:278

    O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha i ostavite šta je preostalo od kamate, ako ste vjernici.

  • 2:279

    Pa ako (to) ne učinite, tad budite upozoreni ratom od Allaha i Poslanika Njegovog. A ako se pokajete, tad su vaše glavnice imetaka vaših. Ne činite zulm i neće vam biti učinjen zulm.

  • 2:280

    A ako (dužnik) bude u nevolji, tad je odgoda do lahkoće; a da učinite (to) sadakom bolje je za vas, kad biste znali.

  • 2:281

    I bojte se Dana u kojem ćete biti vraćeni Allahu. Zatim će se isplatiti svakoj duši šta je zaslužila i njima se neće učiniti zulm.

  • 2:282

    O vi koji vjerujete! Kad dajete zajam do roka određenog, tad to zapišite. I neka zapiše pisar između vas pravedno. I neka ne odbije pisar da zapiše, kao što ga je poučio Allah, ta neka piše. I neka diktira onaj na kojem je dug i neka se boji Allaha Gospodara svog i ne umanji od njega ništa. Pa ako onaj na kojem je dug bude slabouman ili slab ili on ne može da diktira, tad neka diktira staratelj njegov pravedno. I pozovite da svjedoče dva svjedoka od vaših ljudi. Pa ako ne bude dva čovjeka, onda čovjek i dvije žene od onog na koga pristanete za svjedoke - da (ako) zaluta jedna od njih, nek podsjeti jedna od njih drugu. I neka ne odbiju svjedoci kad budu pozvani. I nek vam ne bude mrsko da to zapišete, malo ili veliko, do roka njegovog. To je pravednije kod Allaha i pravilnije za svjedočenje i najpodesnije da ne sumnjate; izuzev ako bude trgovine prisutne koju obrćete među vama, tad vam nije grijeh da je ne pišete. I uzmite svjedoke kad trgujete, i neka se ne ošteti pisar niti svjedok. A ako učinite (štetu), pa uistinu, to je grijeh vaš. I bojte se Allaha, a uči vas Allah. A Allah je o svakoj stvari Znalac.

  • 2:283

    A ako budete na putovanju i ne nađete pisara, tad zalog nek bude uzet. Pa ako povjeri jedan od vas drugom, tad nek vrati onaj kojem je povjereno, emanet svoj, i neka se boji Allaha, Gospodara svog. I ne prikrivajte svjedočenje. A ko ga sakrije, pa uistinu, to je grijeh srca njegovog. A Allah je o onom što radite Znalac.

  • 2:284

    Allahovo je šta je u nebesima i šta je na Zemlji! I pokazivali vi šta je u dušama vašim ili ga skrivali, obračunaće vas Allah za to, pa će oprostiti kome hoće, a kazniti koga hoće. A Allah nad svakom stvari ima moć.

  • 2:285

    Vjeruje Poslanik u ono šta mu je objavljeno od Gospodara njegovog, i vjernici. Svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove i knjige Njegove i poslanike Njegove. "Ne pravimo razliku između ijednog od poslanika Njegovih." I govore: "Čujemo i pokoravamo se. Oprost tvoj, Gospodaru naš! A dolazište je Tebi!"

  • 2:286

    Ne opterećuje Allah dušu, izuzev mogućnošću njenom. Imaće ona šta zasluži, a protiv nje je šta zasluži. Gospodaru naš! Ne kazni nas ako zaboravimo ili pogriješimo. Gospodaru naš! I ne tovari na nas teret kao što si ga tovario na one prije nas. Gospodaru naš! I ne tereti nas onim zašto mi nemamo moći. I briši nam (grijehe), i oprosti nam i smiluj nam se. Ti si Zaštitnik naš, zato nas pomozi protiv naroda nevjernika!

Paylaş
Tweet'le